Prošle je godine Hrvatska završila na neslavnom trećem mjestu u Europi po broju nezaposlenosti mladih. Ne čini se da će se ove godine situacija išta promijeniti. Trebaju li mladi napustiti Hrvatsku ili ne?
Unatoč
tumačima majanskog kalendara, prema kojima je 21.12.2012. trebalo doći do smaka
svijeta, još uvijek smo živi. No, kad malo bolje proučimo 2012. godinu, smak
smijeta činio bi se kao logičan nastavak niza.
54% mladih bilo je nezaposleno u Grčkoj u kolovozu prošle godine.
53%
mladih bilo je nezaposleno u Španjolskoj prošle godine.
40,4%
mladih bilo je nezaposleno u južnoj Italiji prošle godine.
38%
mladih bilo je nezaposleno u Hrvatskoj prošle godine.
Danas
je u Hrvatskoj nezaposleno 72 378 mladih do 24 godine.
Da
mi je samo kuna za svaku nezaposlenu mladu osobu u Hrvatskoj, bila bih bogatija
od većine Hrvata danas.
Printscreen s hzz.hr
Studiranje i mogućnost zaposlenja
I
onda se čudimo što mladi odlaze. Ili pomišljaju na odlazak iz Hrvatske. Što su
država i njezini čelni ljudi poduzeli da ih zadrže ovdje? Doima se - ništa.
Za
dosta ljudi, koji su otišli živjeti u inozemstvo, čak ni ne znaju, nemaju ih u
svojim izvješćima. A strani poslodavci, osim radnog mjesta, nude i stan, automobil,službeni mobitel, laptop…
U
Hrvatskoj studiraš 5-6 godina, mučiš se, većina studenata pokušava pronaći neki
slabo plaćeni studentski posao kako bi si mogli platiti režije i školarinu…I
onda se prijave na oglas za posao (ako ga uopće pronađu) i budu odbijeni jer:
- primljen je netko preko veza i poznanstava, a oglas je objavljen samo “reda radi”
- nemaju trogodišnje ili petogodišnje iskustvo (koje nitko ne nudi za vrijeme studija jer nemaju iskustva?!)
- prekvalificirani su
- neki drugi banalni razlog
Jedino
što studentima onda preostaje jest da prikupe svoju ušteđevinu, odu studirati
jedan semestar ili godinu dana u inozemstvo i pokušaju tamo pronaći posao.
Studiranje u Bangkoku: iskustvo iz prve ruke
Ivor
Reić, student ZŠEM-a, jedan je od onih koji su isprobali studiranje vani.
Naime, Ivor je šest mjeseci proveo u Bangkoku.
“Prijatelj
i ja odlučili smo otići na razmjenu. Htjeli smo otići što dalje od Hrvatske! Ne
zato što ne volimo Hrvatsku, nego smo htjeli vidjeti kakav je život s druge
strane planete. Mislim da bi se svi ljudi barem jednom u životu, po mogućnosti
što prije, trebali maknuti iz zemlje na šest mjeseci do godine dana kako bi
promijenili perspektivu te da vide da postoje neke druge opcije.”
Studentska
razmjena u razdoblju od 6 mjeseci pomogla mu je jer:
“
Zasitio sam se Hrvatske, Zagreba i ovog hrvatskog mentaliteta! Htio sam se na
neko vrijeme maknuti odavdje. S druge strane, drugi razlog je bio taj što sam
se htio pripremiti za ono razdoblje za 5, 6 godina kada se odlučim otići raditi
van. Dobra for a s Bangkokom je što ima puno ljudi različitih nacionalnosti,
stranaca…Htio sam skupiti što više kontakata, družiti se s njima i razgovarati
o mogućnostima.”
Ivor Reić, student ZŠEM-a
Razloga
za ostanak u Hrvatskoj, po njemu, nema baš puno:
“Jedini
razlog zašto bih ostao u Hrvatskoj je to što sam tu rođen, zato što su tu svi
koje znam i zato što ju volim, koliko god njome netko loše upravlja. Većina
drugih razloga, kao npr. kvaliteta života i mogućnost napretka, navode me da se
preselim negdje u drugu zemlju i započnem novi život.”
Na
društvenoj mreži Facebook osnovana je grupa “Mladi napustimo Hrvatsku”, koja
broji više od 47 000 članova. Grupa potiče mlade ljude da uzmu stvari u svoje
ruke i pobrinu se za svoju bolju budućnost, uglavnom izvan zemlje. U korist
grupe ide i podatak da je Hrvatsku u 3 godine napustio grad veličine Vinkovaca,
odnosno 32 500 ljudi! Riječ je uglavnom o mladim ljudima.
Naslovnica Facebook grupe "Mladi napustimo Hrvatsku"
"Mladi napustimo Hrvatsku"
Druga strana priče – Poljakinja u Hrvatskoj
No,
kako svaka priča ima dvije strane tako je i s ovom. Postoje mladi ljudi iz
drugih zemalja koji su odlučili Hrvatskoj dati šansu te će probati stvoriti
novi život ovdje. Magdalena Mažur je Poljakinja koja je došla živjeti i raditi
u Hrvatsku. Ova studentica kroatistike ovdje živi već dvije godine, no posao
još nije uspjela pronaći.
“U
Poljskoj sam završila preddiplomski studij kroatistike i već mi je malo
dosadilo ono što sam tamo studirala. A ipak, nisam htjela odustati od
proučavanja same Hrvatske i zato sam našla nešto na pola puta – upisala sam
novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti. (…) Glavna motivacija za dolazak
bila mi je to što sam htjela iznutra proučavati fenomene o kojima sam slušala i
čitala, a nisam ih mogla opipati. Tipa, hrvatska politika.”
Evo
što je Magdalena čula o Hrvatskoj i kakav je njezin osobni dojam:
Ulovi stipendiju
Problem
današnjice je taj što ljudi, čak i ako se odluče na odlazak iz Hrvatske, nemaju
novaca da taj naum i ostvare. Spas za mlade ljude su stipendije, koje im
omogućavaju razmjenu. No, kako situacija trenutno nije bajna u čitavom svijetu te
stipendije postaju manje i slabije. No, potrudite se pronaći neku za sebe,
budite uporni i rezultat sigurno neće izostati.
10 komentara:
To je uvijek vječita dilema. Otići ili ostati. Vani su sigurno bolji uvjeti, imam i ja dosta prijatelja koji su otišli studirati u inozemstvo i znam da im je bolje. Ali, opet. Teško im je jer su im prijatelji i obitelj ostali doma. Naravno, pronašli su oni i tamo društvo koje im odgovara, no ipak nije to to. :)
Tako da...da se ja nađem u toj situaciji, ne znam što bih učinila. Možda kasnije, kada završim faks i shvatim da posla stvarno nema, odlučim otići negdje. Tko zna. :)
Iz mojeg mjesta je otišlo dosta mladih ljudi u Rusiju. Mislim da bi Rusija mogla postati "nova Njemačka" za ljude iz bivše Jugoslavije. Tamo nema posla u svim strukama i meni kao novinaru će biti teško naći posao tamo, ali ono što znam je da ima posla u građevini, naftnoj industriji, elektrotehnici... Pogotovo ima posla u Sibiru na naftnim bušotinama i gradilištima. Nekoliko mojih prijatelja je otišlo tamo i sada rade već nekoliko mjeseci, čak i godina. Iako nisu imali previše iskustva i znanja u tim poslovima prilagodili su se, naučili posao i jezik i sada dobro zarađuju. Ja osobno nemam iskustva u takvim poslovima, ali sve više razmišljam o tome da odem u Rusiju nakon fakulteta ako ne uspijem naći posao u Hrvatskoj.
Najlakše je otići što dalje i pobrinuti se za sebe-da nije nacionalnog zanosa koji nas pukne čim odemo pa čujemo neke zvuke slične tamburi :) Ako svi odemo, tko će se pobrinuti za Hrvatsku i tko će spasiti što se spasit da?
A opet, prva bi otišla da mi netko pokloni kartu do Amerike. A onda opet, vukli bi me natrag ljudi i srce. Jer gdje god da odeš, uvijek ćeš biti stranac, a može li novac nadoknaditi taj osjećaj, to je valjda osobna procjena.
Moj plan u mašti je otići na nekoliko godina, vidjeti svijeta, naučiti nešto, zaraditi nešto novo pa se vratiti i učiniti ovdje nešto za promjenu. Ali da je sve kao u mašti, ne bi morali ni bježati odavde.
Nažalost nezaposlenost je tako velika, a posla tako malo da je logično da svi žele napustiti Hrvatsku i trbihom za kruhom otići negdje izvan naše domovine i otići raditi. Iako će na uvijek nešto vezati za Hrvatsku mislim da bi većina nas da nam se ponudi dobro plaćeni posao vani ga prihvatila. http://bit.ly/Vz1cJR postoji nova grupa na fejsu koja poziva mlade da odu u Švedsku
Definitivno bi najlakše bilo otići iz Hrvatske, ugrabit neku plaću 1000-2000 eura i živjeti kao gospodin... Ali čisto sumnjam da i u drugim državama poslove dijele šakom i kapom.. A onda opet moraš znati i da je život u tim državam skuplji i da nije isto tu i tamo živjeti s 1000 eura.. Normalno da bih i ja volio samo otići negdje van i dobiti dobru plaću, ali to bi trebalo raditi samo onda kada dobro izvažeš sve činjenice... Evo i jednog malo drugačijeg iskustva: http://www.index.hr/vijesti/clanak/mlada-hrvatica-quotpobjeglaquot-u-sad-u-potrazi-za-boljim-zivotom-quotu-tudjoj-drzavi-nikada-nisi-kao-doma-vjecito-si-stranacquot/650047.aspx
Išla bi ja studirati van odmah što se prilika tiče, ali previše sam emocionalno vezana za neke osobe ovdje :) A te stipendije kojekakve, joooj za to trebaš biti dobar student. Da, dobar. U najmanju ruku.
Odlično je Ivor naveo, jedini razlog za ostanak je prevelika vezanost za Hrvatsku, pogotovo ljude, dakle ljubav. Ali, to nije dovoljno racionalan razlog. Što trebam, tu čekati da umrem u neimaštini? Otići, osigurati si život i ako imamo želju vratiti se i pomoći Hrvatskoj, ako je to moguće!
Usput, iznenadilo me koliko dobro cura govori hrvatski! :)
Brojke koje si navela su katastrofalne i poražavajuće, u svakom smislu, ako to nije razlog za paniku i alarmantno stanje, ne znam što bi trebalo biti, pogotovo što još ima mladih od 24 do 34 koji su nezaposleni, bojim se i razmisliti koliko ih ima...
U potpunosti se slažem s ovim da "trebamo biti uporni". Mislim da je svaki trud na neki način isplativ, osobito ovaj, posložit će se nešto. Zvučim preoptimistično, moguće sam i još mlada :D U Ssvakom slučaju, ja sam više za "ostat u Hrvatskoj i sredit Hrvatsku" :)
Eh, i sam sam pisao o ovoj temi na tribini vezanoj za odlaske mladih u inozemstvo, tako da sam upoznat s ovom tematikom. Mislim da se moramo truditi da ostanemo, a ako već idemo, onda, naučimo vani puno dobrih stvari i prenesimo ih u svoju zemlju.
Objavi komentar