"Oko Istanbula" i priča o jednoj zaljubljenosti

U Klovićevim dvorima u Zagrebu održava se izložba "Oko Istanbula" poznatog turskog fotografa Are Gülera. Njegove crno-bijele fotografije probudile su nostalgiju u meni te vam zato donosim djelić svoje priče o Istanbulu.

Prošle su me godine svi putevi vodili u – Istanbul. Ovaj grad, koji se proteže na dva kontinenta, u svakom je pogledu poseban. Pomislili ste možda, evo još jedne koja se “fura” na turske sapunice pa je brže bolje otišla vidjeti Onura, Sulejmana i druge. Budući da turske sapunice ne pratim, u Istanbul me odvela znatiželja te ljubav prema putovanjima i otkrivanju novog i drugačijeg.

Odlučiš se za Istanbul i suočiš se s predrasudama

Kada sam svijetu obzanila da putujem u Istanbul, prvi su komentari bili:

•        “Kud baš tamo, hoćeš da te pokradu Turčini?!”
•         “Što nisi mogla negdje gdje je sigurnije?”
•          “Čuvaj stvari kao oči u glavi, tamo kradu na svakom koraku!”
•        “Pazi da te ne otmu, siluju i prodaju za tepih, dva!”

Prije dva tjedna prijateljicu su mi pokrali u zagrebačkom noćnom klubu.

Prije mjesec, dva, tri su djevojke doživjele pokušaj silovanja u blizini mog kvarta.

Nedavno je poznanica pretrčavala cestu i udario ju je automobil. A, gle čuda, nije bila u Istanbulu! Prijateljicu je očito opljačkao “naš čovjek”.

Stoga sam sve loše komentare o Turskoj i “Turčinima” ignorirala, sjela u avion i odletila u grad, koji mi je nedugo nakon toga dospio na listu najdražih mjesta na ovoj našoj planeti.

Lako je zaljubiti se u Istanbul

Nakon što sam kročila na tursko tlo, prvi susreti s domaćim stanovništvom bili su više nego pozitivni. Dok smo gurali kofere po Sultanahmetu jedan stariji gospodin odmah nam je prišao i ponudio pomoć te nam objasnio gdje se nalazi naš hotel. Par koraka dalje, drugi gospodin nas je srdačno pozdravio, pitao od kuda smo i predložio nam najbolje restorane u okolici. 

Nitko me nije čudno gledao jer nemam zamotanu glavu niti mi pokušao oteti torbicu. Dapače, više smo mi izgledali začuđeno kada smo prvi put usred dana čuli, sa svih razglasa na svim džamijama, poziv na molitvu. Koliko god to nama bilo čudno, imalo je neku posebnu čar i lijepo je bilo vidjeti kako su svi predani svojim molitvama. Opet smo se uvjerili u pristupačnost lokalnog stanovništva dok smo na Grand Bazaaru dogovorali nižu cijenu i cjenkali se. Na azijskoj strani bilo se teže sporazumijeti s ljudima, ali trudili su se nogama i rukama objasniti nešto. Barem ovi mlađi. Jedan stariji gospodin nije bio zainteresiran za mlade turiste. Ali takvih ima na svakom koraku i u hrvatskoj metropoli. I to je razlika između Zagreba i Istanbula. Tamo nitko ne sliježe ramenima kada ga pitaš za pomoć, nego, ako ne zna, uputi te nekom drugom. Ili jednostavno sam pita nekog drugog.

U Istanbul se vrlo lako zaljubiti na prvi pogled. Grad ima dušu, a ljudi su topli i pristupačni. Čim provedeš malo vremena s njima sve predrasude, koje doneseš od kuće, ostaviš iza sebe. Spoj je to različitih kultura i simpatično je u moru džamija vidjeti najveću svjetsku katedralu – Aju Sofiju.

Aja Sofija noću

Aja Sofija iznutra

Ne možeš ostati ravnodušan kad pokraj tebe prolazi starija žena i na sebi ima maramu ili “tesettür”, nakon nje prolaze žene u burkama, dok većina mladih žena bezbrižno hoda u trapericama i popularnim starkama.

Moje četverodnevno putovanje (pre)brzo je završilo i dan danas se s nostalgijom prisjetim Istanbula i njegovih stanovnika.

Onda si možete misliti koje je veselje zavladalo kada sam otkrila da se u Klovićevim dvorima održava izložba “Oko Istanbula” poznatog turskog fotografa Are Gülera! Bila je to prava prilika za obnoviti sjećanja. ;)

“Oko Istanbula” Are Gülera

Ara Güler jedan je od najvećih turskih fotografa današnjice. Rođen je 1928. godine u Istanbulu te je proglašen jednim od sedam najboljih fotografa na svijetu u izdanju “British Journal of Photography Year Book”, objavljenom 1961. u Velikoj Britaniji. Izlagao je na brojnim izložbama po svijetu  intervjuirao je i fotografirao mnoge slavne osobe poput Bertranda Russella, Winstona Churchilla, Pabla Picass, Salvadora Dalija te mnoge druge.

Prekrasne crno-bijele fotografije, izložene u Zagrebu, probudile su mi sjećanja i izazvale nostalgiju. Čudno je to kako se čovjek može vezati za grad u kratkom vremenu…

Organizatori izložbe u Zagrebu su Hrvatsko-turska udruga prijateljstva, galerija Klovićevi dvori i Ambasada Republike Turske u Zagrebu. Pokrovitelji izložbe su Ministarstvo kulture Republike Hrvatske i Ministarstvo kulture I turizma Republike Turske.

Izložba Gülerovih fotografija naprosto te vuku da ih doživiš te ih ne možeš zanemariti, baš kao ni Istanbul. Europljani ne poznaju dovoljno Istanbul i gaje određene predrasude prema turskoj kulturi koje, ako se samo malo potrude shvatiti ih, nestaju u trenu.

Fotografije imaju dušu. Možda tome još više pridonosi crno-bijela tehnika, no kroz njih doživiš upravo ono što bi svaki posjetitelj trebao doživjeti. Dašak grada, dašak ljudi. Svaki prikazani radosni susret i tvoj je susret. Svaki tužan rastanak je i tvoj rastanak.

Posjetite izložbu, no još bolje – posjetite Istanbul! Uvjerite se sami u taj spoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti te sami doživite osmijehe, susrete, rastanke koje nam Güler tako vjerno dočarava kroz svoje fotografije. Dopustite Istanbulu da vas obuzme i prepustite se novim spoznajama.