"Prizori iz stvarnog života" na daskama koje život znače

Prošlu je subotu u gradovima diljem Hrvatske održana manifestacija Noć kazališta. Upravo je na taj dan Amatersko kazalište Samobor odlučilo proslaviti svoj 10. rođendan. Predstavu “Prizori iz stvarnog života” premijerno su izveli u kino dvorani Hrvatskog doma u Samoboru.

Pokretanje Amaterskog kazališta Samobor

Sve je počelo 2002. godine kada je Miroslav Burić odlučio okupiti klince iz srednje škole i zajedno s njima pokrenuti amatersko kazalište. Tako je nastalo Amatersko kazalište Samobor, koje je ovih dana proslavilo svoj 10. rođendan. Predstava Prizori iz stvarnog života bila je ideja pokojnog Burića, a  Amatersko kazalište oživjelo ju je uz pomoć prof. Roberta Raponje. Vedran Bokor, Josipa Budak, Sara Čučić, Ines Ibrišević, Maja Ivčić, Aleksandra Keresman, Zvonimir Kufek, Mateja Librić, Jasmina Marić, Jan Novosel, Dražen Perković, Vjekoslav Leonard Prčić i Anja Šintić dočarali su nam razne životne priče sagledane iz različitih kutova. 

Ines Ibrišević jedna je od prvih članica dramske grupe, a u intervjuu je otkrila koliko im je teško pao gubitak dragog Miroslava Burića, kako su skupili snage da krenu dalje te kako se uspješno nose sa stresom prije svake predstave.

Slika preuzeta iz arhive samoborskog kazališta

Koliko dugo si članica Amaterskog kazališta i što ono tebi predstavlja?

S 15 godina došla sam u kazalište tako da sam tu već 7 godina. Kazalište i ljudi u kazalištu znače mi jako puno jer sam praktički odrasla s njima. Uvijek smo dolazili na probe nakon škole te sam se osjećala kao da dolazim svojoj drugoj obitelji. Uglavnom su svi iz te prve postave ostali, a novi ljudi nam se stalno priključuju. Super mi je što svatko od nas ima svoj životni put – ima nas doktora, novinara, Ferovaca- a svi smo povezani na jednome mjestu jer nas veže naša ljubav prema kazalištu. Često znamo doći s nekim osobnim problemom pa se svi onda trude ponuditi pomoć i to je super jer dobiješ poglede iz različitih kutova.

Predstavom Prizori iz stvarnog života proslavili ste 10. rođendan kazališta. Kako ste se pripremali i je li bilo teško?

Predstava je bila ideja našeg Miroslava Burića, koji je nažalost u međuvremenu preminuo. To nas je jako pogodilo i bilo je upitno hoćemo li ju održati. On je bio taj koji nas je povezivao, a onda smo došli do te faze da je trebalo pronaći nešto što će nas opet povezati sada kada njega nema. Prof. Raponja je došao s Akademije jer je htio surađivati s nama. Htio nas je naučiti redu, radu i disciplini jer smo mi bili naviknuti da nam je sve to zabava. Zbog toga smo u početku pružali otpor, no na kraju je ispalo jako dobro te smo napravili jako dobru predstavu u manje od dva mjeseca. Predstava Prizori iz stvarnog života zapravo se sastoji od jednog glavnog teksta koji objedinjuje 4 nepovezana teksta. Jedino što ih povezuje jest ta misao o stvarnom životu.

Imate li neki posebni ritual prije nastupa, kako se rješavate treme?

Imamo. Prije svake predstave kupimo one bombone koje zovemo “gumene gliste” i onda se natežemo s njima tako da svatko grize jedan kraj. Bude tu i alkohola pa onome tko ima najviše problema s tremom kažemo da si malo popije, da se opusti. Nakon Burićeve smrti uveli smo novi ritual. Naime, kako je on pušio cigarete Camel, kupimo prije svake predstave  kutiju i zapalimo po jednu cigaretu.

Možeš li se sjetiti nekih smiješnih trenutaka, “kikseva” s probe ili predstave?

Igrali smo jednu predstavu u kojoj kolega pruži šalicu vode kolegici, koju je ona morala popiti i nakon toga se zagrcnuti. No, prije nego što će se odigrati ta scena, nagovorili smo kolegu da umjesto vode naspe malo Becherovke. Kolegica o tome nije imala pojma. Taj put nije morala glumiti da se zagrcnula…

Kakvi su planovi za budućnost?

Prof. Raponja najavio je još jednu sezonu sa sadašnjom postavom. Također, sprema se izložba u povodu desete godišnjice kazališta te će jedan od kolega napisati knjigu sa svim dosadašnjim tekstovima i opisati kako nam je bilo svih ovih deset godina. No, problem je što smo sada već svi odrasli, pronašli smo ozbiljne poslove, jedna kolegica se i udala… Tako da imamo želju za daljnjim radom, ali sve ovisi o okolnostima.

A ovdje možete pogledati i mali djelić predstave, koja je na kraju dobila gromoglasan pljesak publike!